Jeseni moja

Po lijepijem mjestima me vodi, Gdje šume čežnje mojih davnih dana. Onamo ima ruža zavičajnih, Što nisu svele od studena inja, I vrela živih i putanja sjajnih, Gdje duša ljuta još rudi i tinja. Milo cvijeće otuda mi maše, Njegove čiste i svilene čaše Slatkim napitkom prepunjene stoje. Jedan vijenac od njega ću sviti, I s molitvom ga na grob položiti Svog mrtvog ljeta i mladosti svoje.