Mraz
Autor: Aleksa Šantić
Vrhove brda sjaj jutarnji žari,
Srebrna magla diže se sa grma;
Visoko šume jablanovi stari
I potok teče kao čista srma.
Sve se veseli. Samo neko plače
Duboko negdje, u mrazu, u grobu,
Uzdiše, jeca, sve jače i jače –
Zove me da mu olakšam tegobu.
O srce moje, ti me nemoj zvati,
Utjehe tebi ja ne mogu dati. . .
Sudba je tvoja kao sudba noći
Što vječno luta da dostigne sunce:
Prelazi mora, pustare, vrhunce,
No suncu nigda, nigda neće doći.
Primetili ste grešku u tekstu?