Dva kentaura

Sa dušom vrača, s magijom Hirona, Kentaur, Parip s ognjem Feba, Drijadu, ženu, nimfu vreba, Željan pȕti bijelih Amazona. Od izvor-voda plavog Helikona, Od mírā sedmodverih Teba Pa sve do oca Dzeusa i Neba Strast se ori poluboga bôna. Sa srcem zebre, s pameću papkara, Abderit (mada nije čedo kobile, Kentaur naš!) ko baba klima stara, Dok vile naših dana, cvijeće Ilice, Razjapljuju u počast Mulcu vilice I žale što ga nijesu mužem dobile. Napisano: 1910.