Feljton “malih novina”

Autor: Antun Gustav Matoš

Slušaj, brate! već mi vruće posta: To su tajne jednog Crnog mosta. Na tom mostu uvijek voda teče – Kako ono Zagorka nam reče. Ovaj most i drugu tajnu imade – S vodom krv iz njega curjet znade, Pa ga zato Krvavijem zovu Koji znaju Crnu škulju ovu. Šta ti nije na tom mostu bilo! Jelo ti se tu i strašno pilo, Ljubilo se ko u funtromanu, U hotelu, u privatnom stanu, Grofice su zavele barbire, Kelnerice prâvē kavalire, Krv je tekla s vodom i šampanjem, Bankar se je špekulo s imanjem, Hohštapler je guto bilijare, Trbosjek je klao babe stare, Pucale su prangije i bombe, Zijevale su strašne katakombe, Milijune Židovu su krali, Kršćane su jeli kanibali, Vešerice milovahu patre, Opatice silovahu fratre… Ovo istom krvav je početak, Pa kad dođe tragični svršetak, Poginut u zadnjem grču svome. Mre za plaću – tri filira redak, Zagorko! od Krvavoga Mosta Krvava ko Krvarić ti posta, Zato stani, nemoj više klati, Jer ćemo te Krvavicam zvati Radi krvi što u novinama U romanu kruto liješ nama! Izreka u Tajni toj već svaka Nosi parfum rijeke Medveščaka. Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914) Napisano: 1912.
Primetili ste grešku u tekstu?