Feljton “malih novina”
Autor: Antun Gustav Matoš
Slušaj, brate! već mi vruće posta:
To su tajne jednog Crnog mosta.
Na tom mostu uvijek voda teče –
Kako ono Zagorka nam reče.
Ovaj most i drugu tajnu imade –
S vodom krv iz njega curjet znade,
Pa ga zato Krvavijem zovu
Koji znaju Crnu škulju ovu.
Šta ti nije na tom mostu bilo!
Jelo ti se tu i strašno pilo,
Ljubilo se ko u funtromanu,
U hotelu, u privatnom stanu,
Grofice su zavele barbire,
Kelnerice prâvē kavalire,
Krv je tekla s vodom i šampanjem,
Bankar se je špekulo s imanjem,
Hohštapler je guto bilijare,
Trbosjek je klao babe stare,
Pucale su prangije i bombe,
Zijevale su strašne katakombe,
Milijune Židovu su krali,
Kršćane su jeli kanibali,
Vešerice milovahu patre,
Opatice silovahu fratre…
Ovo istom krvav je početak,
Pa kad dođe tragični svršetak,
Poginut u zadnjem grču svome.
Mre za plaću – tri filira redak,
Zagorko! od Krvavoga Mosta
Krvava ko Krvarić ti posta,
Zato stani, nemoj više klati,
Jer ćemo te Krvavicam zvati
Radi krvi što u novinama
U romanu kruto liješ nama!
Izreka u Tajni toj već svaka
Nosi parfum rijeke Medveščaka.
Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914)
Napisano: 1912.
Primetili ste grešku u tekstu?