Kod kuće

Duša moja čaroban je kraj, Gdje jablan čuva gnijezda plemića, Gdje vjetar nosi lipe miris žut I blage pjesme predvečernji sjaj. Polje, žubor, brežuljak i gaj Od tajne boli ko da vječno pate, Jer tu se rodi Kovačić i Gaj. Taj krasni kraj je Gupčev zavičaj I krvav uzdisaj. Propali dvori — ko mjesec po danu! Stid ih, što ih ostavio sin Oršićâ hrabrih, starih Keglevića, A kroz dvorski bršljan, rezedu i krin Ceri se Jevrejin. Duša naša zagorski je kraj, Gdje jadnik kmet se muči zemljom starom Uz pjesmu tîcā, kosácā i zvónā. O, monotona naša zvòna bôna, Kroz vaše psalme šapće vasiòna: Harum — farum — larum — hedervarum — Reliquiae reliquiarum! Objavljeno izvan Knjige pjesama (1900-1914) Napisano: 1905.