Moć govora

Autor: Branislav Brana Petrović

Jeste moć disanja jeste moć rasta drveća jeste moć kuće da se iznenadno nad glavom spavača sruši al’ moć govora posebna je i najveća moć moć govora moć govora moć govora moć govora ja mogu da kažem RUKO ZAGRLI OVU SVETLOST i ruka moja poslušno na način divan grli čudo svetleće u hodu pa mogu da kažem ZEMLJO TI SI NAJLEPŠA IGRAČKA U MOJOJ SOBI NAJLEPŠA U MOJOJ RUCI a odmah zatim ZEMLJO TI SI PODMUKLA VARALICA IZUJEDAĆU TE KAO PSETO a odmah zatim OVAJ BIK VREDI VIŠE NEGO PLANINA IZ KOJE IZVIRE VODA zatim da legnem u travu glavom uz topal kamen da spavam beskrajno dugo kao što spava ugalj pa kad se probudim (i to je priznajem nepojmljiva moć) i vidim drvo mogu da kažem DRVO i vidim sunce mogu da kažem SUNCE i vidim sina čovekovog mogu da kažem DEČAK pa DEČAK DEČAK DEČAK drugačije bi uzviknuo tad Anri Mišo on bi rekao GARSON pa GARSON GARSON GARSON pa bi se u polju mešale naše bronzane reči a ako bi još naišao Pasternak sa svojim osmehom sličnim zmiji koja se sprema na skok svi bi se cvetovi u polju okrenuli neki bi se čak iz zemlje iščupali jer iz udaljenih livada su a hteli bi da čuju divan nesporazum MALJČIK DEČAK GARSON MALJČIK DEČAK GARSON MALJČIK DEČAK GARSON MALJČIK DEČAK GARSON i tako beskrajno moć govora. Brana Petrović O PESNIKU, CITATI „Nije pesnik taj koji stvara poeziju, ne dolivajmo njegovoj lepoj sujeti. Nije on taj koji stvara (peva) iz ničega, iz nepostojećeg, ili najposle iz jezika. Poezija je svojstvo sveta kao jedinstvene, božanske poezije, koja se nama ukazuje kao vidljivo i nevidljivo u svekolikom postojanju. Pesnik samo otkriva to svojstvo sveta da u sebi sadrži i poeziju kao što sadrži i električnu struju i atomsku energiju i ko zna šta sve još što niti slutiti možemo. Nama nije dato da u potpunosti razumemo genijalnu tvorevinu našeg Tvorca, veličajnu građevinu postojećeg i nepostojećeg. . . . Sad, kad se AVANTURA DIVNA privodi kraju, ja mislim da je pesnik samo onaj koji pentrajući se po urvinama sveta iz svog iskustvenog viđenja tog sveta, dolazi do rasutog grumenja poezije i da ih, to grumenje, prilaže u riznicu jezika. Na pitanje ŠTA JE POEZIJA moram odgovoriti onako kao što je veliki naučnik iz srpskih Smiljana za struju: Ja mislim da je poezija Bog. I mislim da je ta misao za mene definitivna.“
Primetili ste grešku u tekstu?