Radio

Autor: Branislav Brana Petrović

Ja ne znam šta bih radio da nemam radio. Otkako sam se rodio niko me nije tako razonodio. Deda je nešto drugo; u redu. Al’ neko nije imao dedu. I ujak je nešto drugo. Ujak je neko. Ali je moj ujak živeo predaleko. Radio ne može da zameni tatu. Ali neko je tatu izgubio u ratu. Svako me dirao i nervirao, radio mi je pevao i svirao. Kad bih se od učenja zamorio radio mi je govore govorio. Kad bih dobio jedinicu, kad bih zgrešio, radio me je tešio. Pa kako da se čovek ne čudi u tako maloj kutiji toliko dobrih ljudi. To mora da je rabota nekog velikog vrača u tako maloj kutiji toliko pevača i svirača. Vetrovi dalekih ostrva u mojoj sobi huje. Učiteljica kaže to je zasluga struje. Ma kakva struja. Ne verujem ja u te trice, to jest oprostite drugarice učiteljice. Učiteljica kaže: – Ne budi luđi od vesla! Struju je pronašao Nikola Tesla. U redu Tesla. Za Teslu bravo. Al’ u radiju ima i neki drugi đavo. Učiteljica kaže: – E, baš svašta! Tebe će dete upropastiti mašta. Ja posle plačem. Plačem sve do kuće. Sve mi je to nemoguće. . . Nemoguće. (1937 — 2002)
Primetili ste grešku u tekstu?