Kabineti mojih prijatelja

Kišica uspjeha mi nešto ne pada prečesto Uostalom, i nad takvim životom valja strepiti Uskoro će se svi moji prijatelji probiti u rukovodstvo I vjerovatno ću tada lakše živjeti Svoju vječitu plahost ću nadvladati Kako će mi krenuti poslovi, ne treba ni nagađati Svratiću k Juri u kabinet, zaviriti k Fazilju S blaženstvom u srcu Svratiću Beli u kabinet i reći: „Zdravo Bela“ Reći ću: „Imam problema, daj da ih riješimo“ Ona će reći: „Gluposti, i to su Vam neki problemi. . .“ I naravno, odjednom će mi život biti lakši Često noću sanjam ove kabinete Današnje ne, sutrašnje – da Samovar na stolu, portret dame Upravo je sramota ne svratiti ovamo Svi su gradovi moje zemlje u skele odjeveni Zvuk pile i sjekire teško je zaglušiti Možda to mojim prijateljima grade kabinete? Neka, neka, kad ih sagrade lakše će se živjeti