Vožnja

Autor: Desanka Maksimović

Vozimo se. Pokraj puta razasuta sela leže. Ko potoci posle bure konji jure, lete, beže. Vrh potoka i šipraga topla, blaga večer pada. Vozimo se. Sanja cveće: miris sleće sa livada. Gle, seoske kuće bele kao strele tek prolete. Pored puta stabla vita, šiblje, žita lete, lete. Gle, počinju i svetlaci, leta znaci da se pale, i iz magle trepte sive kao žive, zvezde male. Po beskrajno nežnom, mekom, i dalekom nebu plavu nasmejani mesec bludi, što na ljudi liči glavu. Vozimo se. Pokraj puta razasuta sela leže. Ko potoci posle bure konji jure, lete, beže.
Primetili ste grešku u tekstu?