Mjesec je vajao ženu

Ne prizna Trebišnjica da je čežnja slama, dok naše sjenke pod platanima ljubav vode. Ne prizna Leotar vjetru… vitraž zvuka kad samo proćarlija i… ode. Ne daju moje zjenice plamenu tvoga pogleda da pali u njima zvijezde šunjalice, kad ne znaš da lažeš… slađe od meda i suncem da mi miluješ lice. Ne vjeruje pjesma riječi, dok se jecaj u njoj ne pretvori u pjenu. Umjesto tebe, pod Leotarom, mjesec je vajao ženu. Nježno… Nježnije… Najnježnije… Gasio našu žeđ.