Imah zlatni novčić

Imah zlatni novčić – Izgubih ga u pijesku – I prem vrijednost je mala A zemlja puna bogatstva – Ipak, imao je cijenu U mom štedljivu oku – Toliku da ne našavši ga Sjedoh uzdahnuvši. Imah rumena drozda – Koji danima pjevaše No kada se šume obojiše, On odleprša također – Vrijeme donese druge drozdove – Njihove balade bjehu iste – Ipak, za nestalog Trubadura Držah „u uzdama sobe čiste“. Imah zvijezdu na nebu – „Plejada“ se zvala – A kad svrnuh pogled Odluta u nedogled. I mada nebesa su puna – I zvijezde noć osjaje – Jer nijedna moja nije. Priča moja pouku ima – Nestalog druga posjedujem – „Plejadom“, Drozdom ga zovem I novčićem u pijesku. A kad ovaj tužni napjev Suzom popraćen – Pogleda izdajniku u oko U zemlji nekoj – daleko – Uz uvjet da kajanje uzvišeno Misli mu svlada – Utjehu pod suncem Neće pronaći nikada.