Od sebe da bdi

Službu zahtijevah hitnu Da strašnu ispunim Prazninu Što život tvoj za sobom ostavi – Prirodu pognah Kotačima svojim Kad Njeni počeše da koče – Gdje stade s Radom svojim Moj vlastiti upravo otpoče. Nastojah zamorit Mozak i Kost – Da zamorom izmore Sjajeće svite živaca Životnost da smore Do neke dosadne ugode Onih što Glavu otklone Da bi Kosu znali – i zaboravili Koje su boje Dani – Kušnja ne bi bila utažena – Tama tako obujmljena Kao što moja strategija bi Ponoć da potvrdi – Da Lijeka za Svijest nema – Mogućnost minuća Jedina Prirode Ljekarija Za Bolest je Bića –