Uzak jedan svat katkada

Uzak jedan Svat katkada Kroz Travu prolazi – Možda ste Ga sreli – ili ne? Tek na tren se spazi. Kao Češljem Trava se razdijeli – Pjegava strijela u tmini – A onda se kod stopala sklopi, Zatim otvori se, jureć ka daljini – On voli Močvarna Polja. Besjemenim ide Tlom. Još ko Dječak, Bosonogi – O Podne više no jednom Zamišljah da prolažah Kraj fijuka Biča Suncem raspletenog I kad stadoh da ga svežem Nabra se, pobježe – Mnoga Stvorenja Prirode znam I ona znaju mene – Srdačnost me s njima spaja I oduševljenje – Al nikad ovakvog ne sretoh Svata, Samog il sa drugovima A da uzdah ne pritajih I Jezu u Kostima.