Vjetar puhnu ko lovački rog

Vjetar puhnu ko Lovački Rog – Prodrhta kroz Travu – I Zelena Jeza naježi Jaru Zloslutno minući kroz otavu – Zasunusmo Vrata i Prozore Kao protiv Smaragdnoga Duha – Kobi Mokasin strujni Tog trena upravo otpuha – Čudnu Rulju dahtavih stabala I Ograde koje odletješe I Rijeke kojima Kuće jure – Gledahu – što Dana tog – živješe – Zvono na tornju podivljale ure Krilate poruke objavljuje – Koliko toga može doći Koliko toga otići, A još Svijet nastanjuje!