Opojni greh

Autor: Federiko Garsija Lorka

Devojčica me grli i ljubi. Osećam kako joj se usne tope na mojim, i kako joj telo drhti od straha i čežnje. U tišini još nedovršene planinske kuće miriše rano proleće i njene male jabučaste grudi. Penušaju se večernje magle i oseća vlažnost kiše u erotičnom vazduhu. Ona se propinje na prste, pripija svoja stegna čvrsto uz mene, namešta oble kukove, svoj zaobljeni trbuh… utapa svoje nepomične oči u mojim zenicama i ljubi, ljubi… Stavljam svoj potpis usnama na njen vrat izvijen dok opijena gresima bledi moja devojčica i kao leptirica treperi na mestu Pogrešili smo kaza mi u jednom trenu slasti i vatre zaustavljajući naše disanje koje odveja vetar. Pogrešili smo, kaza mi s još većim strahom otrgnuvši se iz zagrljaja, bežeći niz proplanak i odnoseći vlažne poljupce na mladoj koži.
Primetili ste grešku u tekstu?