Dva brata

Na brijegu, na visini, Dvore krije noćni mrak; A pod njima u dolini Zveči mača udar jak. To su braća što u jadu Ljuto dijele megdan ljut. Kaži ko to braću mladu na krvavi nagna put? Laurino oko jasno među braćom zače boj; Oba brata ljube strasno, Oba daju srce njoj. Al s kog ginu njene grudi? S kog je zgara plamen lud? Ne, to niko ne presudi – Maču ti izreci sud! I boj poče, sve zvek življi, Mač udara o mač jak; Čuvajte se borci divlji, Zlu kob hrani noćni mrak. O, krvava braco, jao! Jao dolo krvava! Gle, do borca borac pao, Kroz njih ljuta mača dva. – Stoljeća su prošla mnoga, Mino mnogi naraštaj; Pusti dvori s visa svoga Tužno motre kobni kraj. Al još noću sjenke dvije Po dolini blude toj; I ponoćni čas kad bije, Braća počnu krvav boj.