Ona se gasi

Zastor je pao. Konac drame. Već idu kući gospoda i dame. A da li im se komad dopo? Po pljesku sudeć nije propo. Priznanje zahvalnoga svijeta Ubro je poznati poeta. No sad je kuća posve nijema I žamora i svjetla više nema. Al kakav je to čudan zvuk Odjeknuo po praznoj bini? To možda jedna žica puče Na nekoj staroj violini. Trčeći ovim, onim smjerom Štakori šuškaju parterom. I vonja sve na staro ulje. Posljednja lampa već se gasi, Ne može jadna sjati dulje, Iako plamsati još kuša. To svjetlo bješe moja duša.