Čitalac

Autor: Horhe Luis Borhes

Neka se drugi hvališu stranicama koje su napisali, ja se Gordim onima koje sam pročitao. Biće da nisam bio filolog, da nisam ispitivao deklinacije, načine, tegobne promene glasova, d koje se stvrdnjava u t , ekvivalentnost g i k , ali tokom svih svojih godina propovedao sam strast prema jeziku. Moje noći su ispunjene Vergilijem; to što sam znao i zaboravio latinski jeste svojina, jer zaborav je jedan od oblika pamćenja, njegovo neodređeno podzemlje, tajnovito naličje pare. Kad su se u mojim očima izbrisali dragi tašti prividi, lica i stranica, bacih se na učenje gvozdenog jezika kojim su se moji preci služili da opevaju mačeve i samoće, a sada posle sedam vekova, iz Ultima Thule dopire mi tvoj glas, Snori Sturlusone. Mladić, pred knjigom, podvrgava se određenoj disciplini i to čini umesto određenog znanja; u mojim godinama svaki poduhvat je pustolovina koja se graniči sa noći. Neću dovršiti dešifrovanje starih jezika Severa, neću zaroniti željne ruke u Sigurdovo zlato; posao kojeg sam se latio beskonačan je i pratiće me do kraja, ne manje tajanstvenog od sveta i mene, šegrta.
Primetili ste grešku u tekstu?