A moj dragi, sija-perčinlija

A moj dragi, sija-perčinlija, digni perčin sa bijela vrata! Ne mami me svaki čas na vrata, u mene je tabijatli majka, ne da meni izlazit na vrata, sve sam s tebe bjena i karana. — Gdje ćeš, kćeri, ne bilo te majci? Koga čekaš, ne iščekala ga! Koga gledaš, ne izgledala ga! A ja pitam moju milu majku: — Jesi l’, majko, ikad mlada bila? Jesi l' ikad imala sevdaha? Je l’ ti mio ikad tuđin bio? Govori joj sija-perčinlija: — Kad te gone iz tvojega dvora, a ti bježi mom bijelom dvoru! Moje su ti dveri otvorene u ponoći kao u po dana, moja će te dočekati majka i na svoje srce privijati.