Pogreb

Razbolela se ljubav u tvome draganu, razbolela se č askom i č askom izda’nu. Da vide kako mi je u tuzi velikoj, pove šć u sjajan pogreb umrloj jedinoj. U ljubavna ć u pisma obaviti je svu, da č uva tajna tajnu i kletva zakletvu. Polo ž i ć u joj telo na č udna nosila, od pokidanih ž ica i starih gusala. Za nosili’ ć e i ć i rodbina njena sva: Lepota, mati njena, i Vera, sestrica. A kraj nje ć e da idu sve sitna siro č ad, skora š njih poljubaca ljubavni porod mlad. Pred nosili’ ć e i ć i po redu popovi, u ode ž dama Crnim sa sveti krstovi. Ti popovi su stari, sve ve č ni bolovi, sve uzdisaji Crni, ti Crni popovi. Pred popovi’ ć e biti đ a č i ć a koji red, da poju „svjati bo ž e!“ da bude pogreb svet. Ti đ a č i ć i su pesme š to za njom uzdi š u, š to te š e du š u njenu i bogu uzdi ž u. Stihari im se svetle na mladih rameni, a barjaci se viju s č iraci’ plameni’. Nad grobom su joj dali opelo popovi, „So svjatimi“ se ori nad mladi grobovi. „So svjatimi“ se ori k’o pripev iz raja, naposletku jo š đ aci otpoju „Vje č naja“. Poskakala je za njom rodbina njena sva; i njojzi moji đ aci otpoju „Vje č naja“. Jo š i sad k’o da č ujem to sveto „Vje č naja“, a k’o da ć u ga slu š at ž ivotu do kraja. I sino ć ba š ga č ujem, ve ć dockan pred zoru, a neko k’o da kucnu na tamnom prozoru. Zablista mesecina sa bleda pokrova: – ljubavni vampir to je i pratnja njegova.