Dunjalučar

Francuski pjesnik i historičar Louis Aragon Oganj radosti ( Feu de joie, 1919) i Vječni pokret ( Mouvement perpétuel, 1926), novela Pariški seljak ( 1926) i polemika Traktat o stilu ( Traité du style, 1928). Umro je u Parizu 1982. Jedna melodija poput skuta beskrajna jedna melodija koja nikad ne završava jedna melodija oktobra jedna romanca draža nego što je mjesec maj jedna melodija koja uvijek počinje iznova Tvoje oči umorne su već od obzorja lud je tko modrine vidi dosta modrima i kome nebo više nije tamnica jer ljubiti treba bez mjere i opreza i za to nije dosta imati tek razloga Divna jesen s baršunastim rukama to je pjesma nikad još nepjevana to je pjesma naše ljubavi to je pjesma thea-cvjetova čije srce ima boju jutara Je dovoljan taj jecaj duboki da ispriča sve naše osamljenosti koji sliče krugovima na vodi i vrijede li te riječi ovu muziku duge žudnje zatvorene u srcu … jedna melodija oktobra jedna romanca draža nego što je mjesec maj jedna melodija poput skuta beskrajna Nestani zanavijek lice bez tajne Nebo je čistije od tvojih očiju Evo velikog jezera DAN Vrati se u srce mraka i blata Dotičem najzad bistru vodu i divlji smijeh postojanja Odjekuje kao grom nad otvorenim krevetima Ljubavi moja ne reci ništa više Ostavi nek padnu obje ove riječi u ćutanje Kao kamen dugo glačan između dlanova mojih ruku Kao kamen hitar i kamen težak I dubok svojim padom kroz naš život Dugim putovanjem i ništa ne susrećući do samo ponor Taj beskrajni put bez šuma da trajanje I nesprječavanje nikakve daleke vode rada užas Nikakve površine dodirnute nikakvo odskakivanje od prepreka Ništa do univerzum koji treba dostići i ja te uzeh za ruku Nikakav eho sve pada i uzalud sam ćulio uvo Ništa čak ni uzdah ni sinkopa zvuka I ukoliko više pada i prolazi kroz tminu Utoliko vrtoglavica raste i noć je sve brža Ništa do samo zahuktali teret. Evo zlatnog horizonta razuma Jednom meni ludilo i u mojim prstenovima slobode Meni odsustvom i užasom Pokretna i čudna čar Promene i zaborava O gdje si ti što se u meni krećeš Ti što u meni Lik tvoj tek pljusne I pokret ti ruke ko hoćeš il‘ nećeš Da staviš ruž na svoje usne O gde si ti radosti što me stalno prati Tvoj prolaz ko da se u meni njiše Kraljice moja sa kosom paprati Sa očima tvojim boje kiše Kao što zemlja proljeće čeka Vrebam kad ćeš prominut u času Žudno te čekam ko voda neka Zamah vesla po svom talasu U mome ramu tamnom i dubokom Nudim ti sve moje podglede skriven Približi mi se progutaj me okom Zakrili i moju sjenku i mene Pregazi me kao vojske more Zauzmi moja brda i dolove I moje misli i snove noćne Parkove cvjetne i moje dvorove Otkrij mi kako ti obrazi rude Ko zločin neki il urota Bolje no usne koje se nude Il narod kad je usred komplot Kao u zavesi u baruštinama po tragu neke barske ptice Bori se s onim što je u nama Ono što si bila utri nemilice Povrati se licem u moje lice I nek tvoje oči moje oči love Vrati mi čar neba i izmaglice Povrati mi vid i snove Related