Sužanj

Otvor’te mi tamnicu, Crnooko djevojče, I konjica vrana. Pa da ljubnem djevojče U očice tavne, I ko vjetar pretrčim Preko stepe ravne. Visoka je tamnica Teške dveri stoje; A daleko u dvoru Crnooko moje; Sam, veseo, razuzdan, Dobri konjic vrani, Mrku grivu pustio Vjetru na poljani. Tek usamljen, nemiran, Međ stjenama sade, Gledam kako umire Slabi luč lampade; I tek čujem: za vrati U mrtvoj samoći, Tiho stražar prolazi, N’jem, u n’ jemoj noći.