Ajkuna sestra Asan-agina

Ajkuna sestra Asan-agina Često knjige zemlju prelažahu Od Al-age agi Asan-agi: „Asan-aga, stari prijatelju: „I do sad smo prijatelji bili, „Sad velimo, da se ponovimo: „Daj mi Ajku za vjernu ljubovcu, „Neka bude sestri inočica, „A maćaha mladim sestrićima." Asan-aga sitnu knjigu uči, Pa dozivlje Ajkunu đevojku: „O Ajkuna, mila sejo moja! „Evo tebe sreće iznenada; „Tebe prosi naš hmlad zet Al-aga, „Da ti budeš sestri inočica, „A maćaha mladim sestrićima." Ajkuna je bratu govorila: „Volim biti prebjeg u kaure, „Nego svojoj sestri bit' inoča, „I maćaha mladim sestrićima." Ode aga s ljubom na čardake, A Ajkuna s majkom u ložnicu, Te legoše u meke dušeke. Zaspala je Ajkunina majka, Al' ne spava Ajkuna đevojka, Veće ona ide u riznicu, Pa otvora saktijan-sepete, Te uzima nebrojeno blago, I oblači muško odijelo; Pa silazi u donje ahare, Ona budi roba Dilavera: „Ustan', ropče, moj po Bogu brate! „Da bježimo preko vode Save; „Tvoju ćemo pohoditi majku." Njoj govori ropče Dilaverče: „Bjež' odatle, Turkinja đevojko! „Ja ću s tebe izgubiti glavu." Zaklinje se Ajkuna đevojka, Zaklinje se, i vjeru zalaže, Da ga ona prevariti ne će. Tada skoči ropče Dilaverče; Dva najbolja konja osedlaše, Pobjegoše preko vode Save. Kad u jutru jutro osvanulo, Traži sestru aga Asan-aga, Da otpiše knjigu zetu svome; Kad dođoše u zelenu bašču, Nađoše joj crvene pašmage, Đe je dobra konja posjednula I pobjegla preko vode Save. Tome su se oni dosjetili. Tad' Ajkuni majka knjigu piše: „O Ajkuna, moja ćeri draga! „Nemoj mi se, Ajko, prevariti, „Nemoj dati vjeru za nevjeru; „U što si se, jadna, zagledala? „U jednoga roba Dilavera!" Al' Ajkuna otpisuje majci: „Moja majko! ne brini se mnome; „Triput su me u crkvu vodili, „I triput me vinom zapojili."