U svjetlosnoj sam sada paučini

Crnokosoj i svijetlo-rusoj. I kruh mu treba i snijeg Elbrusov. Posavjetovati se nemam s kim, A da ga tražim – da l’ ga ima – Tih kamenova plačnih prozračnih Ni vrh Urala nema, ni vrh Krima. Narodu treba tajno-blizak stih Da bi se vječno njime rasanjivao I kestenjavim valom laneno-kuštrastim – Njegovim zvučanjem – umivao…