Dan kada je ričard iii

Kad se ubio, pričaju, na stolu je Gorela zadnja cigareta i soba je bila ispunjena dimom baruta devetmilimetarskog kolta kojim je inače iza portala dočaravao Norfolkove topove zadnje urlike prije Ričardove smrti. Kad se ubio pričaju da pismo nije ostavio i ni sa kim se nije oprostio. Samo je, tako pričaju, tog jutra sve radnike u kazališnom bifeu zadnjim pićem počastio i sa smiješkom u podrume teatra otišao. U maloj sobi, pretrpanoj umjetnim ružama i oružjem gdje je većinu dana provodio što je zadnje pomislio kad se ubio? Pričaju da je tog jutra svu rekvizitu za večernju predstavu na mjesta složio i sitne dugove uredno platio. I još se, tako pričaju, u bojni oklop Ričarda III obukao i krunu na glavu stavio. Sva zrcala prema sebi okrenuo i u lijevu sljepoočnicu pucao. Kad se ubio tog jutra ožujskog pivo posljednje ispio konzervu sardine i malo jegera na stolu ostavio. Kišu na zamagljenim prozorima nije opazio i nije se ničem radovao. Kad se ubio uvijek je šutio malo s kim govorio godinama nepokretnu ženu njegovao s nikakvom plaćom kraj s krajem vezivao. U podrumu teatra život živio i nikog ni za što nije krivio. Na sastanke nije hodio ni jednog Saveza pobornik nije bio i nikog ništa nije molio. Kad se ubio samo je tako pričaju jednog jutra glavu topovskom salvom Ričarda III raznio.