Živa buktinja

Stupaju preda mnom Oči pune bljeska, Ko Anđeo da ih magnetičnim stvori; To su moja braća, dva brata nebeska, Lijuć mi u oči oganj nesagoriv. Štite me od grijeha i nesreće druge, Korake mi vode po stazama Lijepog; Ja sam njihov sužanj, oni moje sluge; Toj buktinji živoj pokoran sam slijepo. O, prekrasne Oči, blistate ko svijeće Kad mistični sjaj im usred dana Gori; Sunce sja, al njihov plam zgasiti neće; Dok one Smrt slave, vi pjevate Zori; Stupate, pojući buđenje u meni, Zvijezde čiji plamen sunce ne zasjeni!