Prognana balada

Majci, ocu Dogodilo se to iznenada Tako, jugo je bilo u zraku I jesen je sličila na proljeće Dogodilo se to s osmijehom sunca na ustima Taj čovjek, inače s leđima kakve planine Inače s virom mudrosti u očima Inače s rukama teškim poput gromova Udarac šake čuo bi se dugo Taj čovjek u taj čudan dan Kažem: djevojka jedna raskopčala košulju (Zagledala se kroz prozor umjesto u ogledalo) Kažem: na obali se vrba omacila Glasi se iz dubine Ma sve oblake razmahne Ma zapjeva takvim složnim glasom Protrnula je ulica (kao da joj spala haljina) Najprije od stida Poslije od silne radosti Jedan prodavač naranči širom je otvorio vrata trgovine I još mu nije bilo dosta I još mu nije bilo dosta Još premalo