Davne kiše

Moj prijatelj je umro da, umro je moj brat znam, to je bilo davno znam, da je bio rat Ja ne znam gdje, ni kada no, kad se večer sprema znam, da ga više nema znam, da ga više nema I ustima od mulja od mraka i od sjene u strahu što se šulja on spava mjesto mene Ja čujem gdje se budi u noći njegov glas a dani kao ludi ruše se oko nas još uvijek zemlja drhti još uvijek, ko i prije a blijedo lice smrti i pored mene bdije Sad negdje mirno spava od zemlje i od blata a mjesto žene trava grli ga oko vrata Moj prijatelj je umro da, umro je moj brat znam, to je bilo davno znam, da je bio rat I ne znam zašto sada dok liju davne kiše još uvijek na me pada to čega nema više To čega nema više iz tame ruke pruža i čujem kako diše u vrtu neka ruža Moj prijatelj je umro da, umro je moj brat to nije bilo davno još uvijek traje rat