Ofelija

Sada ležiš na dnu vode iznad tebe šaš i trava kao leptir koji ode kao dijete koje spava Nikad nije tvoje lice u snu bilo tako bijelo kao krilo mrtve ptice rijekom plovi tvoje tijelo Dok te ljulja val za valom sanjaš da si opet živa slatki bol u srcu malom tvoje nježne nade skriva Na svom ležaju od mulja tvoje mrtvo srce sanja dok te ruka vode ljulja tiho ploviš ispod granja Kao ljiljan, ti si pala u toj hladni ponor vode cvijeće koje tu si brala s tobom plovi, s tobom ode Dok iz tamnog groba svoga gledaš srne, što te prate dok iz šume pjesma roga poput kiše pada na te Ispod vode, iz svog mraka prije sna i prije zime ti ćeš čuti glas dječaka koji zove tvoje ime Sada ležiš na dnu vode iznad tebe šaš i trava kao leptir koji ode kao dijete koje spava