Čuvaj se čistuanca i ljudi bez mana

Začeta si usred proljeća, Kroz ljubav u nabrekloj travi. Ali ne znaš Kad će netko da te zavoli, A kad da ostavi. Dok u tvojoj zgradi Svi pate od neuroze, Ili ravnih tabana, Ti si prosto rečeno Jedra, zdrava i nasmijana. Te zavisti što te zapljuskuju, To su malograđanske vrline Čistuanca i ljudi bez mana. Kad izguraš školske klupe ljubavi I još neke peripetije, Pojavit će se proljeće, Možda još zelenije i svijetlije.