Volim te kad pričaš

slutnja gubi privid, ogoljela do kostiju postaje stvarnost zaboravljena bol ne želim da te odvlačim daleko Riječi poput bajke smiruju čamotinju ne brini, neko pamti svaki tren u godini sve veze, šetnje, razgovor a ti još razmišljaš, vjeruj mi Gledaj moju malu kako ide niz ulicu primjećuješ li boju na njenom obrazu danas je prvi dan u proljeću i ona uživa kao da je posljednji