14 godina

Nije mi bilo tad ni 14 Kad sam na svijetu ostao sam Otac mi bio asfalt bez srca A hladna ulica zla maćeha Bilo je, brate, previše bola Glavom kroz zid sam išao I ko na oštrici brijača Ja sam sito, rešeto prošao Na ovom srcu rana je dvjesta I bar za tolko još ima mjesta Takvi ko ja su sa slojem boje I rođeni su za heroje U ovom gradu što dušu ima Srastao ja sam u korenima Mnogo mi dao, mnogo uzeo Ni ja mu nisam dužan ostao I sad ponekad dok grijem tugu Sjećanja dođu, odvedu me U prošlost moju, u prošlost ružnu Da podsjete me godine