Dok Gori nebo nad novim sadom

Izvođač: Đorđe Balašević

Album: Devedesete

Da se ne lažemo, nije to bio neki most od onih podignutih da bi se u njih gledalo… Ne, pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo i pod njim prvi put poljubilo… Ali ponekad ga je ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom a mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose… Po tome ću ga, eto, pamtiti. Da se ne lažemo nije to bio neki most od onih podignutih da bi se u njih gledalo ne, pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo i pod njima prvi put poljubilo Ali, ponekad ga je ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom a mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose po tome ću ga, eto, pamtiti Rat je kao pijan svat prošao poljem šenlučio celu noć kaleći bes na ranom žitu i tek niklom bostanu Zašto, ne pitaj se jer, tako je bolje i Bog je pristao na to ratovi prolaze, a ljudi eto, ipak ostanu Za zlo sam teški laik no, to je stara priča znaš već bila jednom dva brata i to kad sklopim taj mozaik ostane mi kamičak i to smo izgleda mi Ref. Ma, hitni papuče u vis žalosna panonska vilo za tvoje dugme sedefno ja noćas kraljevstvo dajem I lupni daire o bok ramena pospi aprilom pa ponizi ovaj mrak tim svojim lucidnim sjajem Zaigraj, bosa i prkosna dok iznad Novog Sada đavo pali svoja kandila Zađ na reci tamni čim se sumrak zgusne Dunav je pred zoru prek plaše te aveti što maglom brode teškim skelama Ne, strah nije pravi ruž za tvoje usne reši ga se jednom zauvek i veruj zvezdi koja zraku tvog života prelama Nije to prva neman što preti dahom vatre, ne ali ljubav je vitez Arhanđel s' mačem spreman da i tu alu satre da i samo čeka tvoj znak Ref. Ref.
Primetili ste grešku u tekstu?