Neću propast ja

Ako odeš zalupiš mi vratima; Samo ću ostati bez pola svog života, Bez po´ srca svojega. Neću propast ja Ako slažem za nas dvoje ljudima; Samo ću ostati bez riječi što me liječi I bez zdravog razuma. I ne treba nikad puno ljubavi dati K´o ti meni, k´o tebi ja; I treba ostati svoj Kada dođu vremena zla. I ne treba sebe nikad previše dati, Treba znati stati kada je kraj Stati onda kada je kraj Da ne boli previše znaj. Neću propast ja Ako odeš zalupiš mi vratima; Samo ću ostati bez pola svog života, Bez po´ srca svojega. Neću propast ja Ako slažem za nas dvoje ljudima; Samo ću ostati bez riječi što me liječi I bez zdravog razuma. Neću propast ja Ako odeš zalupiš mi vratima; Samo ću ostati bez pola svog života, Bez po´ srca svojega. Samo ću ostati bez riječi što me liječi I bez zdravog razuma.