Dvoje

Ljubeći se od postanja Kroz maglu svijeta dvoje bludi, Sa čudnom čežnjom, da se nađu U metežu stranih ljudi. Razmišljaju o sebi često I prevarit će se kadikad, Da su jedno drugo našli, A neće se naći nikad. Pa ipak, on će jednom doć U sobu onoga hotela, U kom je ona cijelu noć Uz uzdisaje mora bdjela. Pred zoru, kad u krevet legne, Na onu misleć koju traži, Ni slutit neće, da mu jorgan Pokrivaše već njene draži. I možda će u restoranu Iz one čaše on da pije, Na kojoj bjehu njena usta Nekoliko dana prije.