Sanja

Na trinaestom katu nebodera plavog Na kraju grada i velikog i malog Ona je lice spremala za večer S pogledom na sat da bus joj ne uteče Voljela je tamu jeftinih kafića Omamljenost dimom duvana i pića I sve bi to u Sanji pobudilo strasti I ona bi se našla izvan svoje vlasti Gutala bi pogledom i velike i male Grube bi joj misli stršile iz glave I kad bi pukla zadnja karika na lancu Davala se Sanja potpunome strancu Sve bi se djevojke voljele Jednom naći mjesto Sanje tamo gdje je mrak S potpunim neznancem, samo ih je strah I poslije svake noće, bolje reći jutra Sanja bi se pitala šta će biti sutra Da li ovaj život ima perspektivu Pod neonskim svjetlom, uz konjak ili pivu Pogleda u torbicu da pretrese večer tek mrve od duvana i svakojako smeće I uvijek kad je drmne kriza i dilema Stane pred ogledalo i počne da se sprema Sve bi se djevojke voljele Jednom naći mjesto Sanje tamo gdje je mrak S potpunim neznancem, samo ih je strah