Nemam konja, dušo moja

nema zvijezda da te pratim daleko je kuća tvoja daleko je da se vratim Nasred puta ja ću stati ionako ne znam dalje daleko je da se vratim predaleko da te pratim Raspet jednu ruku pružam drugom tražim tvoje lice kao Krist u polju raži kao strašili za ptice Tu ću sam sa svojom sjenom ostati da noć me sruši možda bol u srcu njenom u mom srcu bol uguši Kada stigne putnik kasni do tog mračnog kažiputa mjesto mene ti objasni kamo dalje da ne lutam Ja ću biti samo kamen uz koji će putnik sjesti trudan prije nego stane i on razapet na cesti