Svetionik

Bjese ljetnje vece palo sunce s neba odlutalo i zaspao val a na pjesku ispod stjene grlio je nju i mene neki topli zar, tihi maestral Kad ga tamo iz plave tmine nad livadom od pucine gledao bi nas obasip'o nasa tijela suhim zlatom svog fenjera ljubio joj Lik svetionik, svetionik A nocas me more pita bas na istom zalu tom u zagrljaju mjesto s kisom zasto ne dodjoh sa njom Ref. 2x Kad god padne nocna tama ona negdje mozda luta sama koraci joj i ne znaju da ja idem, da me sjeti na nju na njen dragi Lik, svetionik Ref. 2x