Dalmaciju dišen misto zraka

Tu di krila galebovi šire di se s nebon sastavilo more stare none priko skura vire cvate moja smokva tvrde kore Ne mirujen, kada čujen priče sve je teže, nije isto više kraj komina prva slova sriće malo dite, Dalmaciju diše Di san korak napravija prvi još me vuče ista žeja jaka samo more teče mi u krvi Dalmaciju dišen ´misto zraka Di san oca sahranija svoga neka mu je vječna zemja laka da se doma vratin, molin Boga Dalmaciju dišen ´misto zraka Tu di mirno pohode na misu di su kuće građene u znoju di rič judi pogazili nisu ja još pamtin prvu jubav svoju Znan da zemja propala mi nije sve dok ima u očima sjaja dok se živi s gušton, ka´ i prije Dalmacija neće imat´ kraja Suzon majke di se kamen mrvi di je tako čista duša svaka samo more teče mi u krvi Dalmaciju dišen ´misto zraka Di se noću okupe na rivi mlada srca kucajuć´ iz mraka tu di se, uz kruh i vino, živi Dalmaciju dišen ´misto zraka