Tijelom žena, srcem stijena

Ima dana kad ne mogu da ne mislim na tebe ali rijetko i zbog toga ponosna sam na sebe Nesretna sam na trenutke pravim se da dobro sam pa se smijem poput lutke odglumim da uzivam Jer sad sam tijelom zena, srcem stijena nisam ranjiva ko prije i kad volim, volim krace i puno slabije Jer sad sam tijelom zena, srcem stijena ne moze mi nista niko imam s takvim ljubavima iskustvo veliko Ima dana kad se cini da sam tvoja jednako oni prodju u tisini prezivim ih nekako To je prkos, nista drugo ne dam ti da Likujes ko da nikada, stara tugo moje suze ne cujes