Mama

Tvoje mudre riči pamtin u ditinjstvo kad se vratin. O Mama! O Mama! Ča je cukar, ča je sol ča su gušti, ča je bol? O Mama! Pravu rič si uvik znala pusta mladost kad je cvala. O Mama! O Mama! Ča je kripost, ča je grih ča su suze, ča je smih? O Mama! U vonju lancuna i friškoga kruva još ćutin te; kraj ognjišta stara u sjeni šudara još slušan te; na gustidi žednoj kad usta su suva još vidin te. I iz duše nek otme se krik. O Mama! Ti si izvor i ponor i štit; ti si plamen i rana i Lik ti zemja i jubav i cvit. O Mama! Tvoje riči zlata vride kroz nevere dok me slide. O Mama! O Mama! Ča je čovik, ča je zvir ča su zvona, ča je pir? O Mama!