Kao što kaže marija jurić zagorka

sve je više svađa na dvoru naših kraljeva kada padne noć doći ću ti preko Kaptola Ti obući haljinu od brokata i ogrni plašt od baršuna pobjeći ćemo ispod zidina budi moja Gordana Puštam da me snovi prevare tramvajem do zadnje stanice dalje moram sam, moram pješice daleko je predgrađe Škripi snijeg pod mojim nogama dok se vučem mokrih cipela kao da si tu, šapućem u mrak budi moja sudbina