Dubrovačka zvona

Ko mi to prosipa žuku, Slano i Ljutu na ranu suza me dovoljno peče, u njoj sam gasila Grad. Povit ću ranjenu ruku i zasjat će dragulj na dlanu danas kad upale svijeće, molitva, prkos i jad. Kad zazvone dubrovačka zvona i objave svome puku mir Sv. Vlaho skalat će se s trona pa s oltara na Stradun u đir. Kad zazvone stara gradska zvona Konavoke, raznijet će ih pjev ječat će od Čilipa do Stona bar da načas stišaju Sav gnjev. Bit će u njihovom zvuku, Konavle moje i Župa žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta muk. Pružit će mjedenu ruku, pa ćemo krenuti skupa Pridvorju zelenog raja, iz kog je izagnan puk.